Zaštita studenata

Sva viša i visoka ucilišta imaju zadacu razraditi makar minimalne programe edukacije studenata kao doprinos prevenciji zloporabe sredstava ovisnosti. Osobitu pozornost valja usmjeriti izradi programa sprjecavanja širenja zloporabe droga u studentskim domovima i restoranima od kojih su neki poznati kao mjesta gdje se konzumiraju droge. Sam nastavni proces treba unaprijediti razlicitim sadržajima i djelatnostima što ce poboljšavati kvalitetu života studenata i motivirati ih na ispunjavanje obveza. Poznato je da su neuspješni studenti pod znatno vecim rizikom skretanja prema uporabi droga. Pocetno uzimanje heroina dogada se u prosjeku u 19-oj godini, dakle nakon završetka srednje škole.

Nužnost poboljšanja edukacije studenata na fakultetima koji školuju strucnjake za bavljenje djecom i mladeži

Nikako ne možemo biti zadovoljni kvalitetom znanja i osposobljenosti strucnjaka nekoliko struka u dodiplomskoj izobrazbi koji bi na razlicite nacine morali sudjelovati u provedbi Nacionalne strategije prevencije zloporabe sredstava ovisnosti. Nastavni programi se sporo ili uopce ne prilagodavaju novim potrebama, pa to vrlo nepovoljno utjece na redovito obavljanje posla na podrucju suzbijanja ovisnosti - od nastavnika i ucitelja u školama, preko lijecnika i psihologa do socijalnih radnika i defektologa. S obzirom da bi sustav zdravstva imao biti nositeljem programa sprjecavanja ovisnosti, bilo bi nužno pokrenuti znacajnu preobrazbu dodiplomskoga obrazovanja lijecnika. Odgoj i osposobljavanje za zaštitu i unapredenje zdravlja, odnosno za preventivni rad sada ne zadovoljavaju, a orijentacija na lijecenje i razvoj vrhunske kurativne medicine nesrazmjerno je naglašena u usporedbi s prevencijom i u odnosu na financijske mogucnosti društva. Nadalje, velik je i nerazmjer struka koje se bave zaštitom tjelesnog u usporedbi sa zaštitom mentalnoga zdravlja. Lijecnik premalo zna o psihološkim problemima covjeka i pedagoškim postupcima kojima se djecu može osposobiti za samozaštitu zdravlja i prihvatljivo ponašanje. Obiteljski lijecnik zato vrlo slabo i površno savjetuje roditelje u pitanjima odgoja djece. Pojedini kolegiji na medicinskim fakultetima kojima je zadaca osposobljavati strucnjake u dodiplomskoj i postdiplomskoj nastavi, zbog toga što su se dosad uglavnom malo bavili problemima zloporabe droga i ovisnosti, nisu mogli kvalitetno osposobljavati lijecnike (i strucnjake drugih struka i zvanja) za sudjelovanje u provedbi pojedinih programskih zadaca složenog intersektorskog programa prevencije ovisnosti. Stoga je nužno pitanjima ovisnosti u medicinskoj struci dati važnost i prostor primjeren pojavnosti problema i njegovoj društvenoj dimenziji (ilegalne droge, alkohol, duhan, psihofarmaci). Na podrucju psihološke medicine i osobito u psihijatriji, valjalo bi ponovo reafirmirati socijalno-psihijatrijski pristup u programima zaštite mentalnog zdravlja a s tim u svezi i u programima suzbijanja ovisnosti u zajednici. Kako bi se ubrzalo proces prijenosa znanja o ovisnostima (osobito o ilegalnim drogama), valjalo bi razmisliti o osnivanju interfakultetske katedre koja bi za nekoliko struka, prilagodeno potrebama svake od njih, barem u malenom broju sati uputila studente medicine, socijalnog rada, defektologije, psihologije i pedagogije u osnove pristupa suzbijanju socio-patoloških pojava, osobito ovisnosti o drogama. Od Ministarstva znanosti i tehnologije zahtijevat ce se izrada programa mjera i aktivnosti kakve ce ubuduce davati znatno kvalitetniji doprinos:

1. U prevenciji zloporabe droga u populaciji studenata.
2. Kvalitetnijem osposobljavanju studenata tijekom dodiplomskog studija na fakultetima koji školuju buduce strucnjake za rad na prevenciji i suzbijanju zloporabe sredstava ovisnosti. Od Ministarstva znanosti i tehnologije ocekuje se, takoder, da podrži poslijediplomsku nastavu te programe znanstvenog i strucnog usavršavanja, što ce obuhvacati i pitanja u svezi s zloporabom droga.
3. U poticanju izrade i novcanoj potpori znanstveno-istraživackim projektima na podrucju zloporabe sredstava ovisnosti.