Temeljnu državnu mrežu za tretman cine centri za sprjecavanje i izvanbolnicko lijecenje ovisnosti, organizirani kao specificne zdravstvene ustanove u okvirima i pod ovlastima Ministarstva zdravstva. Jedno je od rješenja za 220 pitanje pravnog ustroja razvoj mreže centara kao jedinica Državnog zavoda za sprjecavanje i lijecenje ovisnosti u Zagrebu, koji bi imao status pravne osobe. Uz tu temeljnu mrežu ustanova, lijecenjem i rehabilitacijom bavile bi se i mnoge druge ustanove, kako slijedi:

* U sklopu psihijatrijskih bolnickih programa nužno je u svim regionalnim središtima organizirati specijalizirane jedinice za hitne i krizne intervencije, te detoksifikaciju (uz boravak do mjesec dana i mogucnost kratkotrajne uporabe metadona za razrješavanje krize u ovisnika o heroinu).
* U psihijatrijskim bolnickim uvjetima mora biti osiguran prostor, sredstva i osoblje za specijalizirane drug-free programe, s mogucnošcu boravka do tri mjeseca nakon provedene detoksifikacije.
* U sklopu temeljne državne mreže za lijecenje ovisnika s teškim poremecajima ponašanja i osobito za one s izrecenom sudskom mjerom lijecenja na slobodi, uz ili bez izrecene uvjetne presude, Ministarstvo zdravstva i/ili socijalne skrbi morat ce osigurati barem dvije strucno vodene terapijske zajednice, s trajanjem tretmana do dvije godine, s mogucnošcu školovanja uz radno-okupacijsku terapiju.
* Država bi trebala podupirati osnivanje i sufinanciranje tretmana u terapijskim zajednicama koje su vec osnovane ili ce ih ubuduce osnivati crkvene ustanove, humanitarne organizacije ili privatne osobe. Konkurencija tih programa i njihovi rezultati omogucili bi opstanak samo onih kvalitetnih, koji bi - ovisno o uloženom novcu - privlacili i zbrinjavali odgovarajuci broj ovisnika (važnost cost-benefit i cost-effectiveness analize!).
* Ministarstvo pravosuda u suradnji s Ministarstvom zdravstva i socijalne skrbi trebalo bi izraditi programe utemeljivanja strucno vodenih i jasno strukturiranih terapijskih zajednica radno-okupacijskog tipa kao alternativu za provedbu mjere obveznog lijecenja ovisnika osudenih na bezuvjetnu kaznu zatvora. U svim zatvorima i kaznenim zavodima potrebno je osigurati uvjete za prihvat ovisnika koji ce izlaziti iz penalnih ustanova kao i za mnoge neposredno nakon provedenog programa detoksifikacije. Ti kapaciteti po tipu "kuca na pola puta" pomagali bi ovisnicima da ucvrste apstinenciju i pripreme ih za "povratak" u društvenu zajednicu.
* Za ovisnike o heroinu, koje nece biti moguce potaknuti na bilo koji oblik tretmana drug-free tipa, i za one koji ni nakon ponavljanih pokušaja nece moci dostici i održati apstinenciju, omogucit ce se ukljucivanje u programe održavanja na metadonu ili nekom drugom opijatskom agonistu. Te supstitucijske programe zajednicki bi provodili centri za izvanbolnicko lijecenje ovisnika i njihovi odabrani lijecnici opce medicine. Za dio heroinskih ovisnika s teškom patologijom ponašanja, metadon bi se trebao davati neposredno u posebnim centralnim jedinicama.
* Na razini lokalne zajednice valja podupirati utemeljivanje klubova psihosocijalne samopomoci i zaštite ovisnika i njihovih obitelji. To mogu biti anonimni (NA) klubovi ovisnika ili strucno vodeni klubovi. U okviru tih aktivnosti mogu se osiguravati savjetovališta u kojima bi, uz strucno osoblje, savjetodavni rad provodili dodatno educirani uspješno lijeceni i rehabilitirani ovisnici i clanovi njihovih obitelji. Hrvatski crveni križ je zainteresiran za takav oblik aktivnosti.
* Na lokalnoj ce razini biti nužna potpora i poticaj stvaranju mreže humanitarnih i drugih udruga gradana za pomoc u procesu rehabilitacije i socijalne reintegracije ovisnika. Dobrovoljni rad može biti od velike koristi u skrbi o ovisnicima i njihovim obiteljima, djeci ovisnika koji su na lijecenju ili ovisnika na izdržavanju kazne zatvora i si.

Sve oblike tretmana valja stalno provjeravati i ocjenjivati njihovu isplativost temeljem cost-benefit analiza. To je moguce samo kad postoji kvalitetan sustav za epidemiologiju zloporabe droga (zadaca Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo i Državnog centra za sprjecavanje ovisnosti). Svi evaluirani i nakon toga prihvaceni kao kvalitetni programi tretmana i rehabilitacije ovisnika trebali bi biti povezani u jedinstvenu mrežu u kojoj bi timovi strucnjaka u stalnoj i otvorenoj suradnji osiguravali svim ovisnicima i njihovim obiteljima laku dostupnost i intervencije primjerene njihovim potrebama. Takav pristup pridonosi racionalizaciji sredstava kojima se ta mreža financira.